ESCA - istraživanja mogućnosti suzbijanja

Pročitali smo za Vas
"Glasilo biljne zaštite 1.2002. - dodatak"
Glasilo Hrvatskog društva biljne zaštite

Laura  Mugnai
Dipertimento di Biotecnologia Agraria,
Sezione Patologia Vegetale
Firenza, Italija


"ESCA" - istraživanja mogućnosti suzbijanja

        Danas se "esca" smatra jednom od opasnih bolesti vinove loze. Unatoč, posljednjih godina uloženim naporima istraživača u mnogim zemljama, nedostaju djelotvorne i sigurne metode zaštite. Stoga je bolest u stalnom porastu. Do prije 15 godina ovoj bolesti nije se poklanjala posebna pažnja. Smatralo se da je to normalni slijed starenja loze i da najstariji drvenasti dijelovi postaju podložni organizmima koji izazivaju truljenje. Krajem osamdesetih godina "esca" se počela značajnije širiti najprije u Francuskoj i Italiji, a zatim u mnogim drugim vinogradarskim zemljama. Rastući strah za sudbinu vinograda, javio se kod vinogradara zbog učestalih pojava i širenju bolesti. Zabrinutost je bivala tim veća što se bolest javljala u mladim vinogradima katkada sa sporadičnim pojavama na lozi staroj tri ili više godina. Istraživanja koja su otpočela rasvijetlila su mnoge nejasnoće u pogledu etiologije, što je prvi korak u zaštiti ne samo ove, već i drugih bolesti. Tako se pod nazivom "esca" podrazumijeva kompleksnu bolest u kojoj je trulež čokota samo jedan od simptoma. Osim ove bolesti čiji je uzrok Fomitipora punctata (Fr.) Murill. (ovo je ispravna taksonomska pozicija bazidiomiceta uzročnika "esca"-e, koji je do sada bio poznat pod nazivom Phelinus igniarius). Drugi uzročnik Phaeomoniella chlamydospora W.Gams, Crous, M.J Wingf:& L.Mugnai, izaziva traheomikozu, popraćenu s crnjenjem provodnih snopova (drvo je prožeto dugim crnim prugama, provodni snopovi ispunjeni gumoznim tvarima i tilama). Uz ova dva glavna uzročnika nalaze se i druge gljivične vrste između njih Phaeoacremonium. Promjene koje uzrokuju ova dva ujedinjena uzročnika ili svaki pojedinačno, očituju se kao trulež i pojava crnih šara na drvu i odgovorne su za pojavu simptoma na listovima koji zabrinjavaju vinogradare. Promjene u unutrašnjosti drva (do sada su se bilježile samo kao truleži, sada su prisutne i druge promjene) povezuju se sa dvije forme bolesti. Kronično tijek bolesti karakteriziran je promjenama na listu u vidu nekroza između glavnih žila, a uz to je često popraćen smeđim točkicama na bobama. Kod akutnog tijeka bolesti dolazi do naglog venuća čokota koji su do tada, naizgled, bili zdravi.

        Zaštita protiv ove bolesti do nedavno provodila se natrijevim arsenitom tijekom zimskih mjeseci. Zbog toksičnosti arsena on se ne primjenjuje ili je pred zabranom. Ostale mogućnosti zaštite se provjeravaju. Vrlo važno područje se odnosi na kakvoću sadnog materijala. Otkriće gljive Phaeomoniella chlamydospora u cjepovima prisilila je na rigorozniju kontrolu podloga i plemki prije proizvodnje cijepova. Dosadašnja oskudna saznanja o mogućoj zaštiti otvorila su nove mogućnosti i različita istraživanja u tehnikama aplikacije kao na primjer primjena termoterapije s toplom vodom ili primjena bioloških agensa, kako bi se proizveo zdrav sadni materijal. Pokusi u vinogradu nailaze na mnoge poteškoće zbog karaktera simptoma koji variraju, a katkada su vanjski znaci bolesti odsutni po nekoliko godina. Ipak po koji prihvatljiv rezultat je na vidiku. Aluminij fosetil ili neki biološki agensi daju nadu uz uvjet da se zaštita počne provoditi u mladom vinogradu kada još bolest svojim različitim formama nije prisutna u većem postotku. Put do konačnog cilja je uistinu dug, ali dosta je koraka napravljeno u posljednjih 10 godina istraživanja.

Uzroci venuća čokota vinove loze u RH

Pročitali smo za Vas:
''Glasilo biljne zaštite 1.2002. - dodatak'' - Glasilo Hrvatskog društva biljne zaštite

Bogdan Cvjetković, Snježana Topolovec - Pintarić
Agronomski fakultet - Sveučilišta u Zagrebu
Zavod za fitopatologiju

Uzroci venuća čokota vinove loze u RH

        U mnogim vinogradima Europe posljednjih desetak godina zabilježen je povećani postotak propadanja čokota. U nekim vinogorjima se ta vrijednost popela i na nekoliko postotaka godišnje, što izaziva značajne ekonomske posljedice, jer su troškovi za održavanje vinograda odnose na hektar, a vinogradar bere s daleko manje površine. Osim Unije fitopatologa mediteranskih zemalja koja je posebno zainteresirana za ovaj rastući problem osnovan je i International Council on Grapevine Trunk Disease.

        Fitopatolozi svih vinogradarskih zemalja ulažu posebne napore na razjašnjavanju problema propadanja čokota vezujući tu pojavu na bolest poznatu pod nazivom "esca". Tijekom višegodišnjih opažanja i istraživanja u Hrvatskoj konstatirali smo da su uzroci propadanja čokota dvojake prirode. Do sušenja može doći zbog abiotskih čimbenika, ali isto tako te promjene mogu izazvati i mikroorganizmi.

        Od abiotskih čimbenika do sušenja je došlo uslijed:
  1. ozljede čokota kod obrade i zaštite;
  2. nestručne sadnje cijepova
  3. kao posljedica niskih temperatura;
  4. zbog lošeg srašćivanja podloge i plemke;
  5. zbog preopterećenja mladih čokota i
  6. nestručne primjene herbicida.

        Osim abiotskih čimbenika determinirali smo nekoliko patogenih gljiva koje mogu uzrokovati propadanje čokota, a to su:
  1. Phomopsis viticola (Sacc.) Sacc. - crna pjegavost rozgve kod nas je prisutna u mnogim vinogradima, ali se poduzimaju mjere zaštite pa su slučajevi propadanja čokota sporadični;
  2. Verticillium dahliae (Kleb) izaziva sporo venuće koje traje po nekoliko godina prije nego dođe do potpunog propadanja čokota;
  3. Thanatephoorus cucumeris (Frank) Donk - Rhizoctonia solani Kuhn je uistinu rijetka pojava, izolirali smo je svega nekoliko puta iz mladih trseva iz vinograda Zaboka i Ivanca;
  4. Eutypa lata (Pers.) Tul. & Tul. vidjeli smo dosta rijetko. Ipak, iz čokota iz vinograda u Oljasima i Istri determinirana je ova gljiva (Cvjetković 1986);
  5. Hypoloma fascicilare (Huds) Karast.- sumporača javlja se vrlo rijetko međutim, prema nekim autorima ona je patogena na vinovoj lozi (Arnaud 1931);
  6. Apoplektično venuće vinove loze "esca", prisutno je kod nas u mnogim vinogradima. Poseban problem predstavlja u vinogradima, koji su tijekom rata bili zanemareni. U zaleđu Dalmacije viđeni su vinogradi u kojima je propalo i do 25% trseva;
  7. Jamičavost drveta vinove loze (Grape vine stem pitting), prisutna je u našem podneblju premda se ne susreće često;
  8. Neke fitoplazme također mogu uzrokovati propadanje čokota.
    Makar se u našem podneblju, ako izuzmemo "esca"-u, ostale bolesti javljaju sporadično, ipak one zbirno doprinose sindromu propadanja čokota.

Preporuke za pravilan odabir sredstava za zaštitu bilja

Pročitali smo za Vas: ''Glasilo biljne zaštite 1.2002. - dodatak'' - Glasilo Hrvatskog društva biljne zaštite

Dr. Andras Horn
Sumitomo Corporation /Summit Agro

Preporuke za pravilan odabir sredstava za zaštitu bilja


        Za odabir najpovoljnijeg sredstva za zaštitu bilja, u svakoj je situaciji potrebno uzeti u obzir veliki broj čimbenika. Zbog toga smo u ovom izlaganju kroz čitav niz primjera objasnili tu problematiku.

        Postoji više registriranih proizvoda koji se mogu koristiti za suzbijanje određenih štetočinja (štetnika, bolesti). Da bismo se između njih odlučili, preporučamo uzeti u obzir slijedeće prioritete:
  1. Utjecaj na okoliš;
  2. Rotacija sredstava s različitim načinom djelovanja;
  3. Izračun rentabilnosti (ekonomski prioritet).

Ipak treba imati na umu da su ovi prioriteti međusobno povezani, te da su istovremeno i gospodarski faktori o kojima treba dugoročno promišljati.


        Utjecaj na okoliš
        Oblikovanje mišljenja o proizvodu za zaštitu bilja ovisi o njegovim konkretnim karakteristikama:
  • Razgradnja (dinamika, trajanje)
  • Otrovnost (za sisavce, ribe i ostale organizme)
  • Selektivnost

        Uzimajući u obzir ove aspekte, proizvodi za zaštitu bilja mogu se lako kategorizirati s obzirom na djelovanje na okoliš, budući da se navedene karakteristike mogu pronaći u registracijskoj dokumentaciji i stručnoj literaturi.


        Rotacija sredstava za zaštitu bilja s različitim načinom djelovanja
        Preporuča se primjena sredstava za zaštitu bilja s različitim načinom djelovanja kako bi se spriječio razvoj rezistentnih štetnika i uzročnika bolesti. Ovakvo dugoročno razmišljanje je istovremeno i profitabilno, jer trenutno korištene grupe relativno jeftinih kemikalija zadržavaju svoju učinkovitost i ne bi ih trebalo mijenjati pogotovo ne za skuplje kemikalije.


        Izračun rentabilnosti (ekonomski prioritet)
        Za izračunavanje rentabilnosti sredstva za zaštitu bilja treba uzeti u obzir čitav niz parametara: cijena/ha, spektar djelovanja, rezidualno djelovanje, radna karenca, karenca, formulacija, pakiranje itd. Međutim, ponekad sama situacija diktira upotrebu sredstva koje će imati ekonomsku opravdanost.

        Obzirom na navedene prioritete nužno je spomenuti tzv. integriranu zaštitu bilja koja je nastala kao rezultat gore navedene kategorizacije prvenstveno sa stajališta zaštite okoliša i rotacije sredstava.

Što sada s kaštelanskim crljenkom?

        Dr. Edija Maletića iz Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, znanstvenika boji je sudjelovao u otkrivanju crljenka kaštelanskoga i njegovoj identifikaciji kao zinfandela, upitali smo što će biti sada, nakon značajnog otkrića. Naime, bilo bi logično da se, s obzirom na toliku poznatost zinfandela kao vina u svijetu, i u Hrvatskoj, kao domovini te sorte, pokuša nešto s njime, pa nas je zanimao Maletićev odgovor na to jesu li neki podrumi već pokazali interes da podupru izdvajanje plemki crljenka kaštelanskoga, da se ustroji matičnjak te da se proizvedu cijepovi za komercijalni nasad.
        Za sada, koliko znam, još se nitko od hrvatskih proizvođača vina nije javio našem Zavodu s namjerom da sadi komercijalni vinograd s crljenkom. Amerikanci, koji su do nevjerojatnog stupnja bili oduševljeni što se
napokon znanstveno dokazalo porijeklo zinfandela, odobrili su našem Zavodu određena sredstva za daljnji rad oko crljenka kaštelanskoga odnosno zinfandela, dakle sad je na nama da ga zaštitimo i da vidimo što on može dati ovdje. Pitanje je hoće li taj crljenak što smo ga pronašli u Kaštelima u Lijepoj našoj pružiti ono što zinfandel daje u Americi. U svakom slučaju, proces od sada, od trenutka otkrića i identifikacije pa do trenutka kad se bude u mogućnosti eventualno ponuditi cijep za sadnju komercijalnoga vinograda, trajat će duže vrijeme. Naravno da mnogo ovisi o tome kolika će doći sredstva iz SAD i hoće li se ili ne i u Hrvatskoj pojaviti neki investitor u naše daljnje znanstvene radove - kazao je dr, Maletić. Navodno sorata s nazivom crljenak ima i u drugim dijelovima Dalmacije, pa - kamo one spadaju? Dr. Maletić veli kako je siguran da su sorte pod nazivom crljenak u drugim krajevima Dalmacije zapravo plavac mali. naime, dodaje, postoji šest do sedam različitih crljenaka a jedan od njih je i plavac mali. Ne samo da je crljenak kaštelanski recentno nađen samo u okolici Kaštela nego i ampelograf Bulić u svojoj knjizi o sortama Dalmacije navodi kako je crljenak kaštelanski vidan samo oko Kaštela i nigdje drugdje.

Hrvatski hrast

        Pročitali smo za Vas

        Što bi hrvatsko šumarstvo i prerada drveta te vinogradarstvo i vinarstvo moglo učiniti rješavajući problem sazrijevanja vina u novim hrastovim bačvama te izvozom bačava u tradicionalne vinarske zemlje, kao i u zemlje novo pridošlih proizvođača?

        Kako je već rečeno, Hrvatska ima respektabilne potencijale hrastovih šuma. Danas je dakako teško govoriti više o finoći strukture hrvatske hrastovine, uspoređujući je sa strukturom i kakvoćom od prije 150 godina. Volumen pora hrvatske hrastovine kreće se negdje oko 58,3%, što je više od volumena za kojeg se smatra da spada u prvorazredno drvo za dužicu, kao što su npr. kakvoće Centre de la France i Vosges. Širina goda hrastovine, podobne za izradu dužica, posebnom tehnikom cijepanja, jest oko 2 mm pri udjelu kasnog drva od oko 67 % u prosjeku. U Hrvatskoj se čine napori da što više vina dobije predikat zaštite porijekla. Radi unapređenja mogućnosti izvoza dužica i bačava ponajprije u europske zemlje tradicionalne proizvođače vina (Francuska, Španjolska, Portugal, Italija, Austrija, Njemačka), pred hrvatskim znanstvenicima stoji neodgodiva zadaća da zajedno s domaćim proizvođačima vina izrade znanstvenu studiju o učinku zrenja predikatnih domaćih vina u novim hrastovim bačvama, izrađenim od hrastovine različitih provenijencija.

        Tek kod bi se ispitalo kako nove bačve hrastovine različitih provenijencija djeluju na zrenje naših vina, ponajprije graševine, silvanca, bijele frankovke, rajnskog rizlinga i drugih, te dakako crvenih kontinentalnih i mediteranskih vina. Valjalo bi se okrenuti ka studiji istog djelovanja hrastovine različitih hrvatskih provenijencija na kakvoću vina, pa npr. Chablisien, Auxerrois, i Beaujolais te ostale vrste iz Bourgogne ili drugih oblasti. Posebnu bi pažnju dakako trebalo obratiti ispitivanju djelovanja hrvatskih hrastovih (novih) bačava na zrenje i konačnu kakvoću kvalitetnih vina koja se proizvode u SAD-u, Čileu, Australiji, Južnoj Africi i drugdje.

        Napor da se hrvatska hrastovina u obliku dužice i bačve vrati na danas ogromno tržište visokovrijednih vina, sigurno bi se isplatilo. Čak ako bi istraživanja dala negativne rezultate, ona bi bila opravdana jer bi bar odvratila eventualne entuzijaste od želje da se s dužicom ponesu na svjetskom tržištu.

        Pokažu li se hrvatske bačve kvalitetnima, to bi itekako omogućilo visok plasman i vrednovanje naše hrastovine koja je također predmetom oscilacija uslijed modnih trendova, što su pokazala recentna iskustva.

        Znanstvena istraživanja, s povremenim angažiranjem najkvalitetnijih stranih degustatora radi senzorijalnih ocjena, koja bi bezuvjetno trebala dopuniti objektivna fizikalno-kemijska i ostala istraživanja, svakako bi bio preduvjet za stalan i neosporan plasman hrastove dužice i bačava. Čak bi, pokaže li se kako vino dozrijeva u hrvatskim hrastovim bačvama, bilo moguće uvođenje certifikacije! Takva certifikacija porijekla i kakvoće, automatski je mogućnost za osiguranje stalnosti plasmana na pojedinim tržištima, uz dakako više cijene.

        U nekakav projekt oživljavanja proizvodnje hrastovih dužica (cijepanih u prvom redu) i bačava, ne bi trebalo ulijetati s velikim pretenzijama i uz velike troškove. Dovoljno bi bilo započeti dvogodišnje do trogodišnje znanstveno multidisciplinarno istraživanje djelovanja hrastovine definirane provenijencije pri sazrijevanju pojedinih vrsta vina, definirane provenijencije i definiranih godina berbi. Pokažu li takva istraživanja kako hrvatska hrastovina ima objektivne prednosti, mogla bi se putem udruga vinara i proizvođača hrastovih bačava licencirati strogo kontrolirana proizvodnja bačava i dužica, koju po tom kao takvu treba na ozbiljan način i plasirati kako na domaćem tako i (pogotovo) na stranom tržištu.

        Iz ovakvih istraživanja može izvući još jedna, po obujmu daleko veća korist. Naime, unesu li se pozitivne promjene u tehnologiju sazrijevanja hrvatskih vina u novim podesnim hrastovim bačvama, otvorile bi se neograničene mogućnosti za proširenje vinogradarstva i vinarstva u nas. Poljodjelstvo u Hrvatskoj uoči pristupa Hrvatske EZ-u suočit će se s nerješivim problemima koje rezultiraju iz beznadno niske proizvodnosti tipične za mali posjed. Ako bi se vinogradarstvo i vinarstvo mogli proširiti, to je onda moguće samo uz uvjet da se krene s proizvodnjom i izvozom visokovrijednih vina. Dakako da bi ovo uvelike poboljšalo naše poljodjelstvo bremenito brojnim problemima.