Kako se samo toga sjetio

IZ PREDGOVORA

Kako se samo toga sjetio

...Knjiga je podijeljena u više tematskih cjelina, čiji se sadržaj može nepogrešivo predvidjeti već iz zajedničkog naslova. Tako autor pod optimističnim naslovom "Uvijek ima nade" predstavlja ljude koji nude svoje životne recepte na granici osobnog-iskustvenog, uvjeravajući nas da je povrće zdravije od mesa, kako se izvući iz pakla droge ili koprivom liječiti reumu. Da se život ne sastoji od velikih stvari, već da je "kvaka u malim tajnama", autor baš pod tim naslovom, koristeći životno i profesionalno iskustvo, otkriva tajne izrade kulena i afirmira taj slavonski specijalitet, preporuča ljekovite trave, proizvode od sira s tartufima i najavljuje povratak kečiga i rakova u Savu.

        Vjeko Hudolin se i sam u slobodno vrijeme bavi voćarstvom, pa je to razlog više da prati "razvoj i dostignuća" drugih, posebno s tradicijske strane kako bi se u voćnjacima sačuvala prošlost iz doba djedova i očeva - slavonska srčika i dinjica, najstarija hrvatska kruška, njegove su teme. Naslovi objavljenih reportaža čitatelja ne ostavljaju ravnodušnim, naprotiv, nukaju ga da vidi što se krije ispod intrigantnih naslova poput: Obiteljsku kuću pretvorio u muzej, Vepra odstrijelio u samoobrani, Dimnjačar sakupio 400 starih radioprijemnika, Bio sam u svom sprovodu, Rekord mi je 40 riđovki u jednom danu, …

        Sve su Hudolinove reportaže s predznakom pozitivnoga, u funkciji dobroga, dobrote, boljeg i zdravijeg života, stvaranja istine o tome kako se u malim stvarima mogu naći velika zadovoljstva. Kad čovjek čita njegove uratke, ponekad će zacijelo pomisliti "kako se samo toga sjetio" ili "tko mu je to rekao", poželjet će da je dio te priče. Zato i jest mogao objavljivati i još to radi u mnogim emisijama Hrvatske televizije, dnevnika i specijaliziranih izdanja.

        O mnogo toga, o čemu autor godinama piše i javlja, uopće ne bismo  imali pojma bez Vjeke Hudolina. On je hrabro i novinarski-reporterski ušao u tuđa dvorišta, otvorio mnoge nepoznate domove, zavirio u ljudske sudbine malih ljudi, ali i poznatih, ispričao priče koje su prije bile samo za susjedstvo. A onda smo o svemu i svima toliko saznali zahvaljujući njegovom novinskom zapisu ili tv reportaži. Mnogo toga smo već i zaboravili. Ali tu je zato ova knjiga!                                                                                                       
Josip Ščrbašić