Čudaci, bijele vrane, pa i crne ovce

UMJESTO UVODNIKA

Čudaci, bijele vrane, pa i crne ovce

- uvijek smo tražili i nešto za dušu: teme i priče o zanimljivim ljudima, njihovim sudbinama, problemima, običajima. Često su to bili, kako volimo reći, mali, obični ljudi, anonimci. Neki čak i "čudaci", "bijele vrane", pa i "crne ovce" u svojim sredinama, među svojim susjedima koji ih i nisu uvijek najbolje razumjeli. Neki su nam, pričajući o svojim skromnim težačkim životima i siromaštvu, ali ne gubeći nikad nadu, otkrili pravo duhovno bogatstvo. Odnosno, shvatili smo koliko je, zapravo, malo potrebno za čovjekovu sreću.

        Za sada smo odlučili "ukoričiti" ovo što je pred vama, dragi čitatelji.

        Nažalost, mnogi naši junaci nisu više među živima, ali će, nadamo se, na stranicama ove knjige živjeti poneka crtica, poruka ili pouka iz njihova života.   

        Knjiga završava s nekoliko križaljki. Već na početku sam rekao da su me zagonetke uvele u još zagonetniji svijet novinarstva. Zato prema njima imam jedan poseban odnos. Kao i prema starim sortama jabuka, krušaka, šljiva i ostalog voća koje s obitelji uzgajam i preko kojih se, ipak, svakodnevno vraćam ovoj slavonskoj zemlji. 
Vjeko Hudolin

Sadržaj

Dionica smrti

Na razminiranoj njivi izorao minu, popio dvije rakije i nastavio orati
"Tek sam zaspala kad me odjednom nešto zgrabilo"
Darko Karamazan: Rekord mi je 40 riđovki u jednom danu
Toše Proeski poginuo je na potezu šest žila podzemnih voda

Uvijek ima nade

Povrće zdravije od mesa
Starog šumskog Zeca rak zadavit' neće
"Irokez kvaliteta" integralnog brašna
Umirovljenik liječi reumu šetajući gol kroz koprive
U glavi mi je bilo samo jedno: moram se "skinuti" s heroina
Treba uložiti mnogo truda i volje da bi se čovjek izvukao iz pakla droge

S raznih strana

Sretni smo što je obnovljena i živa crkva
Mladi smo, sretni i zaljubljeni
Da sam mislio na sebe, bio bih bogat
Ne boje se posla na selu
Pola bečkih fijakerista vozilo je s našim ormama
Zaljubljenik u konje
Crkvu s 21 tornjem posjećivali bi hodočasnici svih vjera i nacija

Životna škola

U 49 godina Josip Barbarić obučio 5083 neplivača
Djed Cvetko zaljubljen u svoj plavi bicikl
Bio sam u svom sprovodu
Kako je djed Luka gorio u najdubljem bunaru
Braćo vatrogasci, čuvajte se požara i vatre!

Kvaka je u malim tajnama

Svake godine napravim 400 vrhunskih kulina
Slavonci uvijek pojedu meso, a na tanjuru ostave povrće
Sir s tartufima i polutvrdi dimljeni sir
Eksperimentiranjem do novih ljekovitih mješavina
U Savu se vratile kečige i rakovi

Šarene, mirisne, ukusne:

Ðurina stara slavonska srčika
Stare sorte jabuka - "elifanka", "blatnjača", "srčika"
U Gunjavcima velik broj matičnih stabala
Dinjica najstarija hrvatska kruška
Svaku večer Ðurđici buket ruža
Okućnica obitelji Bunjevac najljepša u Hrvatskoj

Od prapovijesti do danas

U samostanu izložio zbirku starih Biblija
Obilje nalaza iz brončanog doba
Otišao pecati i otkrio novac star 2.300 godina
Obiteljsku kuću pretvorili u muzej sa sedam zbirki
Dimnjačar sakupio 400 starih radioprijemnika

Njihov čudesni svijet

Pjesme su moju starost učinile sretnom
Pticoliki ljudi i zagonetni reljefi
Prepoznajem likove u mrljama

Slavonske baje

Svog prvog vepra lovac je ustrijelio u samoobrani
Na uskrsnom gađanju koturima rane se polijevale šljivovicom
Iako se obučem kao snaša, čim dignem suknju ljudi vide da sam baja
Kako je dida Andrija izliječio baku Julu?
Nerast Jošo po "poslu" gazdi zaradi sto kuna i hladno pivo

Duhovno, lijek!

Križaljka iz NG revije
Križaljka iz Zelenih zagonetki
Križaljka iz Vikenda
Križaljka iz Agroglasa

Kako se samo toga sjetio

IZ PREDGOVORA

Kako se samo toga sjetio

...Knjiga je podijeljena u više tematskih cjelina, čiji se sadržaj može nepogrešivo predvidjeti već iz zajedničkog naslova. Tako autor pod optimističnim naslovom "Uvijek ima nade" predstavlja ljude koji nude svoje životne recepte na granici osobnog-iskustvenog, uvjeravajući nas da je povrće zdravije od mesa, kako se izvući iz pakla droge ili koprivom liječiti reumu. Da se život ne sastoji od velikih stvari, već da je "kvaka u malim tajnama", autor baš pod tim naslovom, koristeći životno i profesionalno iskustvo, otkriva tajne izrade kulena i afirmira taj slavonski specijalitet, preporuča ljekovite trave, proizvode od sira s tartufima i najavljuje povratak kečiga i rakova u Savu.

        Vjeko Hudolin se i sam u slobodno vrijeme bavi voćarstvom, pa je to razlog više da prati "razvoj i dostignuća" drugih, posebno s tradicijske strane kako bi se u voćnjacima sačuvala prošlost iz doba djedova i očeva - slavonska srčika i dinjica, najstarija hrvatska kruška, njegove su teme. Naslovi objavljenih reportaža čitatelja ne ostavljaju ravnodušnim, naprotiv, nukaju ga da vidi što se krije ispod intrigantnih naslova poput: Obiteljsku kuću pretvorio u muzej, Vepra odstrijelio u samoobrani, Dimnjačar sakupio 400 starih radioprijemnika, Bio sam u svom sprovodu, Rekord mi je 40 riđovki u jednom danu, …

        Sve su Hudolinove reportaže s predznakom pozitivnoga, u funkciji dobroga, dobrote, boljeg i zdravijeg života, stvaranja istine o tome kako se u malim stvarima mogu naći velika zadovoljstva. Kad čovjek čita njegove uratke, ponekad će zacijelo pomisliti "kako se samo toga sjetio" ili "tko mu je to rekao", poželjet će da je dio te priče. Zato i jest mogao objavljivati i još to radi u mnogim emisijama Hrvatske televizije, dnevnika i specijaliziranih izdanja.

        O mnogo toga, o čemu autor godinama piše i javlja, uopće ne bismo  imali pojma bez Vjeke Hudolina. On je hrabro i novinarski-reporterski ušao u tuđa dvorišta, otvorio mnoge nepoznate domove, zavirio u ljudske sudbine malih ljudi, ali i poznatih, ispričao priče koje su prije bile samo za susjedstvo. A onda smo o svemu i svima toliko saznali zahvaljujući njegovom novinskom zapisu ili tv reportaži. Mnogo toga smo već i zaboravili. Ali tu je zato ova knjiga!                                                                                                       
Josip Ščrbašić